Vjera Istine

"I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro a od zla odvraćati, oni će šta žele postići."

17.10.2010.

PAL TALK SOBA ISLAM jedini put do Dzenneta

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Draga braćo i cijenjene sestre,hvala Allahu subhanehu ve te'ala, koji nas je počastio mogučnošću da vas pozovemo na druženje na Pal Talku, grupa Europa, Bosna i Hercegovina, soba ISLAM jedini put do Dzenneta.

http://www.paltalk.com/g2/group/1074297538/DisplayGroupDetails.wmt?refc=107571#

Ako nemate Paltalk program mozete ga besplatno skinuti na:

http://www.paltalk.com/download_auto.shtml

Mahsuz Selam od Tima Sobe ISLAM jedini put do Dzenneta

VAŽNA NAPOMENA:

OSOBE IZ BOSNE I HERCEGOVINE I SUSJEDNIH DRŽAVA MOGU ULAZITI SA CRNIM NICKOVIMA.

26.09.2009.

Komentar djela: "Paganski običaji kojima se Allahov Poslanik s.a.v.s. suprotstavio" - 3. PITANJE

Smatranje da je suprotstavljanje nadređenome dobro, dok je pokornost i odazivanje njemu potčinjenost i poniženje

 

Treće pitanje

 

[Neposlušnost vođi i neprihvatanje istog za vođu, smatranje da je u posluš­nosti i pokornosti njemu sramota i poniženje. Allahov Poslanik razlikovao se od njih, pa je naredio strpljenje na nepravdi i nasilju vladara. Naredio je poslušnost i pokornost njima i njihovo savjetovanje. U tome je bio strog i jasan.

Ova tri pitanja nalaze se u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika: "Uistinu, Allah od vas želi troje: da Ga obožavate i da Mu nikoga ne pridru­žujete, da se svi držite Allahovog užeta i da se ne razjedinjujete i da savjetu­jete one koje Allah odredi za vaše namjesnike."[1]

I nije se pojavila kod ljudi greška, kako u njihovom vjerovanju tako i u nji­hovim dunjalučkim pitanjima, osim s ostavljanjem ovih pitanja ili nekih od njih.]

 

Komentar:

 

Od pitanja paganskog doba jeste i nepokornost nadređenom, a pokornost su smatrali poniženjem, dok su griješenje prema vođi smatrali dobrom i slobodom. Zbog toga ih imam nije mogao okupiti, niti emir, jer oni nisu htjeli nikome da se potčine. Obuzimali su ih gordost i oholost.

Islam je došao sa suprotnim, pa je naredio poslušnost i pokornost vođi muslimana zbog mnogih koristi u tome.

Svevišnji je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnici­ma vašim. A ako se u nečemu ne slažete, vratite to Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (En-Nisa', 59.)

Naredio je pokornost pretpostavljenima dok je to Poslanik ograničio na pokornost u svemu što nije grijeh, pa je rekao: "Nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Stvoritelju."[2]

I rekao je: "Doista je pokoravanje samo u dobru."[3] Pokoravanje vođi obaveza je u svemu što nije grijeh prema Allahu. Ukoliko naredi grijeh, u tome mu se ne pokorava, ali neće mu se suprotstavljati u ostalim pitanjima. U onome što je grijeh neće mu se pokoravati, dok mu se u drugim pitanjima prisega neće umanjiti zbog ove i neće mu se suprotstavljati sve dok je u islamu. U pokornosti vođi je jedinstvo, zaštita života, ostvarivanje sigurnosti, pomaganje onome kome je učinjeno nasilje od strane nasilnika, vraćanje prava onima kojima ona pripadaju, suđenje ljudima po pravdi, pa makar i vođa ne bio dobar u vjeri, makar bio grješnik sve dok njegov grijeh ne dostigne nevjerstvo, kao što je Allahov Poslanik rekao: "Slušajte i pokoravajte se sve dok ne vidite jasno nevjerstvo za koje imate jasan dokaz od Allaha."[4] Dakle, sve dok je grijeh manji od nevjerstva on se sluša i pokorava mu se. Grijeh ostaje njemu, dok je u njegovom vladanju i pokoravanju njemu korist za muslimane.

Zbog toga, kada je rečeno jednom od imama: "Uistinu, taj i taj čovjek je grješnik, ali je jak, dok je taj i taj dobar ali je slab, pa koji od njih dvojice je pogodan za vođstvo?", imam je odgovorio: "Grješnik koji je jak, jer njegov grijeh ostaje njemu, a njegova snaga mu­slimanima. A što se tiče ovog dobrog, njegovo dobro je za njega, dok bi njegova slabost naudila muslimanima."

Dakle, vođa se sluša i pokorava mu se makar bio i grješnik, pa čak ako bude i nasil­nik. Allahov Poslanik je rekao: "Pokoravaj mu se pa makar ti uzeo imetak i udario te po leđima."[5] Jer, u pokoravanju njemu je veća korist od štete u kojoj se nalazi podređeni i zbog toga što je suprotstavljanje njemu veća šteta od štete pokoravanja njemu, a on je grješnik, jer se suprotstavljanjem njemu prolijeva krv, narušava sigurnost i dovodi do razjedinjenosti.

Šta se dogodilo onima koji su se suprotstavili vladarima i vođama, o čemu nam govori historija? Šta se dogodilo kada su se malobrojni smutljivci u vrijeme Osmana pobunili i napustili pokornost, nakon čega su ubili vođu vjernika Osmana? Šta se dogodilo vjer­nicima od dekadence sve do današnjih dana zbog suprotstavljanja vođama vjernika i njihovim ubistvima? Muslimani nisu prestali doživljavati neprestano slabljenje i štete. Takav je slučaj i sa ostalim vladarima i strpljenjem u pokoravanju njima, iako je šteta u pokoravanju njima djelimično manja od štete suprotstavljanja njima. Zbog toga je Allahov Poslanik naredio pokornost njima sve dok ne izađu iz islama, pa makar bili i grješnici, nasilnici. Obaveza je strpjeti se u ovoj djelimičnoj šteti odbijajući na taj način veću štetu, činjenje manje štete radi sprečavanja veće. Ovo pitanje je poznato. Nijedan narod nije se suprotstavio svom vladaru a da u tome nije bila veća šteta od strpljenj" _ pokoravanju njemu.

Ovo je razlika između sljedbenika paganskog doba i sljedbenika islama po pitanju pokoravanja vladarima. Pagani se nisu pokoravali svojim pretpostavljenim i u tome su vidjeli poniženje, dok islam naređuje pokornost vladarima muslimana, pa makar se pri njima nalazilo i grijeha ili nasilja. Obaveza je strpjeti se na tome jer je u tome korist za muslimane, dok je u suprotstavljanju njima šteta za muslimane veća od pokoravanja njima, pa makar se pri njima nalazili i grijesi koji ih ne izvode iz islama. Ovo je velike pravilo u islamu. Međutim, što se tiče sljedbenika paganskog doba - kao što je navedeno - oni nisu smatrali potrebnom uspostavu vladavine, niti su smatrali potrebnim pokoravanje i poslušnost. Slično njihovom stanju jeste i stanje današnjih nevjerničkih naroda koji zagovaraju slobodu i demokratiju. Kakvo je stanje njihovih zajednica Barbarsko i životinjsko. Današnje velike države poznate su po ubistvima, oduzimanju i upropaštavanju časti, zlu i poljuljanoj sigurnosti. Posjeduju oružje, razorna sredstva, ali ­je njihovo stanje poput životinjskog - da nas Allah sačuva - jer slijede paganske stope.

Vjerovjesnik je naredio poslušnost i pokornost vladarima i naredio je njihovo savjetovanje nasamo. Što se tiče govora o njima, njihovog psovanja i ogovaranja, to je prevara, jer je u tome huškanje naroda protiv njih i radovanje sljedbenika zla. Ovo je pronevjera vladara. S druge strane, dova za njih i nespominjanje njihovih manjkavosti po sijelima jeste njihovo savjetovanje. Tako onaj koji želi da savjetuje vladara treba da mu uputi savjet direktno, ili usmeno, ili pismeno, ili da oporuči nekoga ko će ga nazvati i prenijeti savjet, a ukoliko to ne bude u stanju, onda će imati opravdanje. Međutim, ako u društvu, na sijelu, ili na minberu, ili slušajući predavanje s kasete, psuje vladare, spominje njihove manjkavosti, to nije savjetovanje, nego zavjera protiv vladara. Savjetovanje vladara sadrži upućivanje dove za njihovo dobro, prikrivanje njihovih manjkavosti i neširenje među ljudima, obavljanje poslova koje oni narede službenicima i za koje su oni dali obećanje vladarima da će ih izvršavati.

Zatim, autor kaže: "Ova tri pitanja nalaze se u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika: "Uistinu, Allah od vas želi troje: da Ga obožavate i da Mu nikoga ne pridru­žujete, da se svi držite Allahovog užeta i da se ne razjedinjujete i da savjetujete one koje Allah odredi za vaše namjesnike." I nije se pojavila kod ljudi greška, kako u njihovom vjerovanju tako i u njihovim dunjalučkim pitanjima, osim s ostavljanjem ovih pitanja ili nekih od njih.

Autor, Allah mu se smilovao, kaže da je Vjerovjesnik sakupio ova tri spomenuta pitanja, a ona su:

prvo, pagani su obožavali pobožne i dobre ljude i govorili: "Oni, pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Je li vi to obavještavate Allaha o nečemu što On ne poznaje ni na nebesima ni na Zemlji?' Neka je slavljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!" (Junus, 18.);

drugo, sljedbenici paganskog doba bili su podvojeni i u svojoj vjeri i u svome dunjaluku;

treće, nisu se pokoravali svojim vođama i to su smatrali poniženjem i prezrenošću. Ova tri pitanja Allahov Poslanik, kojem je dat sadržajan govor i pojašnjenje jednom riječju, sakupio je u riječima: "Uistinu, Allah od vas želi troje: da Ga obožavate i da Mu nikoga ne pridružujete, da se svi držite Allahovog užeta i da se ne razjedinjujete i da savjetujete one koje Allah odredi za vaše namjesnike."

"Da Allaha obožavate i da Mu nikoga ravnim ne smatrate", a u smatranje Njemu nekoga ravnim, tj. činjenje širka, spada i upućivanje ibadeta pobožnim i dobrim ljudima;

"da se svi držite Allahovog užeta i da se ne podvajate", suprotno onome što su slijedili pa­gani, koji su bili podijeljeni i u svojoj vjeri i u svome dunjaluku. Allahovo uže jeste Kur'an, a držanje za njega jeste njegovo slijeđenje. Dakle, radite po onome što vam se naređuje u njemu i klonite se onoga što vam se zabranjuje u njemu, jer je Kur'an Božiji program koji garantira brojne koristi ljudima i po pitanju njihove vjere i po pitanju njihovog dunjaluka. Zbog toga je slijeđenje Kur'ana milost, dok je okretanje od njega kazna i nesreća;

zatim, "da savjetujete one kojima Allah povjeri vodstvo nad vama", što je također u suprotnosti s praksom sljedbenika paganskog perioda koji se nisu odazivali vođama, a u ovom hadisu je naredba odazivanja njima, savjetovanje i pokoravanje, nesuprotstavljanje njima, nepričanje o njima pred ljudima i nespominjanje njihovih osobina i širenje istog među ljudima, jer je u tome zavjera protiv vođe i to nije savjetovanje, pa makar neki ljudi i smatrali da jeste. Zapravo, to nije savjetovanje, već je to klevetanje i zlo, ubacivanje neprijateljstva između vođe i njegovih sljedbenika u čemu nema nikakve koristi, naprotiv, u tome je sigurna šteta.

Zatim je, Allah mu se smilovao, pojasnio da je razlog greške koja se pojavila u vjeri ljudi i njihovom dunjaluku upravo greška u ovim trima pitanjima ili nekima od njih, a to je širk u Allaha, podvajanje i suprotstavljanje vladaru.



[1] Muslim (1715).

[2] Ahmed (11131), a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-džami'u (7520).

[3] Buharija ga je zabilježio riječima: "Nema pokornosti u griješenju. Uistinu, pokornost biva samo u dobru" (7257) i Muslim (1840).

[4] Buharija (7056) i Muslim (1709).

[5] Muslim (1847).


Stariji postovi

Vjera Istine
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

ISLAMSKI DUCAN

ARHIVA KNJIGE

ARHIVA MEDRESA

ARHIVA TEKSTOVI

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
113327

Powered by Blogger.ba